Izložba “Intima” autorice Lee Jerlagić donijela nam je nesvakidašnje iskustvo bivanja dijelom vibrantne postavke crteža velikog formata postavljenih na zidove Galerije ALU i u prostor. Svi radovi su izvedeni kombinacijom tehnike kineskog drvoreza koji je autorica izučavala u Kini, crteža četkom i olovkama u boji, te slikarskih tehnika. U nastavku slijedi osvrt koji za Oslobođenje KUN priredio Doc. Dr. Danis Lan Fejzić, a pod nazivom “Zamamni ples Erosa”.
Zamamni ples Erosa
(ukratko o izložbi “Intima” autorice Lee Jerlagić)
O kreativnom uzletu i silini Emotivnog u slikanim i crtanim zapisima te konstruktima Lee Jerlagić se treba pisati i kazivati. Crtež/slika kao iskonska ”alatka” umjetnikovog uma i nauma provocira, inspirira te kreira Vidljivo i Zatajno koji stvaraocu (u mističnoj sinergiji) i oblikuju ovozemaljski put. Takvog sustava stvari je svjesna i Lea Jerlagić.
Autorica već duži niz godina inzistira na nepatvorenom, nekalkuliranom te savjesno ustrajnom predstavljanju sopstvenog Ja kroz znalački (ali i transu nalik) ”dnevnički” predočeni vizualni svijet u kome je glavni ”akter” ali i ”narator” sam Eros. Senzualna je to, na momente i eksplicitna, storija o ljubavnoj igri, Ljubavniku, strasnoj predstavi punine života te njegove srži… ali uz sve navedeno niti slučajno ne želim ukomponirati momenat vulgarnog u njegovoj pojavnoj/deskriptivnoj nizini.
Ekspresivno uobličavanje antropomorfnog, manifestivnog te (nužno) i mimetičkog ”opjevavanja’’ polaznog sadržaja očigledno korespondira sa autoričinom fascinacijom sličnim motivima iz dalekoistočne grafičke i slikarske baštine kao i sa radovima rodonačelnika ekspresionizma europske tradicije.
Lea Jerlagić nedvojbeno znalački vodi proces “tkanja” sopstvenog doživljaja zanosa, oduhovljenih tjelesnih “spletova” unutar erotske međuigre, ni za časak ne odstupajući od uvažavanja studiranih te spoznanih postulata Akademskog. Unutar svake pojedinačne slikane predstave obitava uzdah, jecaj, krik ali i poetsko profiliranje te uobličavanje Erosa koji, kako sam već natuknuo, suvereno “dirigira” čulnim i perceptivnim senzorima promatrača – Svjedoka predočenog autoričinog djela.
Neupitno/neumitno, zahvaljujući osobnoj spoznaji Erosa, sve to je iskusila i sama umjetnica. Upravo stoga, ove slikarske performanse i jesu autentične ali i ekstatične. One su iskrene. One su doživljene/proživljene.
Ne može se defintivno utvrditi da li su ovi Živi upravo takvi zahvaljujući zagrljaju, strasti, bilu kojim njihova tijela pulsiraju, ili su oni živi usljed Smrti želje za osjetilnim u nama samima – zarad skrupula, lažnog morala te mimikrije. Jerlagićeva niti ne pokušava zatomljavati vlastite nagone i porive. Dajući im vizualni identitet ona rađa život – ona slavi život… Pretpostavljam da je prvotna misija umjetnika i svrsishodnost njegova određenja upravo tim naumom dobrano ostvarena.
Danis Lan Fejzić
