Search
Close this search box.

Contemporary Bosnia, kolektivna izložba bh. umjetnika

Veliko nam je zadovoljstvo pozvati vas na kolektivnu izložbu bosansko-hercegovačkih umjetnika pod nazivom “CONTEMPORARY BOSNIA”, koji različitim likovnim pristupima oblikuju savremenu umjetničku scenu.

Kolektivna izložba: Contemporary Bosnia
Datumi: 8–16. februar 2025.
Otvorenje izložbe: 8. februar, 18:00–20:00
Lokacija: Jutta Gallery, 104 Charlton St, New York, NY 10014

Izlagači: Alisa Teletović, Azra Subašić, Rebeka Abdagić, Denis Haračić, Amer Hadžić, Rikardo Druškić, Lea Jerlagić

Osvrt na izložbu napisala je doc.dr. Lamija Neimarlija, a za dizajn plakata i pratećih vizuala zaslužna je Amra Mahmutović.

 

Kolektivna izložba bh.umjetnika/ca NY

Izložba “Contemporary Bosnia” okuplja recentne radove bosanskohercegovačkih umjetnica i umjetnika, koji su se istakli na bh. ali i široj umjetničkoj sceni, ispisujući nove trase kulturnog života jezikom likovnosti. Iako je riječ o raznolikim likovnim poetikama i postupcima, zajednički imenitelj kreativaca čiji su radovi okupljeni ovom izložbom jeste ispitivanje pretpostavki kulture i doprinos bogatijoj slici postojanja od one koja se promoviše sredstvima masovnih komunikacija. Autori/ce nas izmještaju u svjetove mašte, suvereno i hrabro se služeći likovnim medijem u promicanju istine o vladajućem sistemu vrijednosti. Ponikli na tlu heterogenih kulturnih, tradicijskih i historijskih utjecaja, radovi okupljeni na izložbi “Contemporary Bosnia” svjedoci su duha pluraliteta, otvorenosti za različitosti, priznavanja drugog i drugačijeg, njegovanja tradicije, promišljanja budućnosti, u nastojanju da se bolje razumiju egzistencijalne pretpostavke u sadašnjosti.

Predstavljanje ovih vrijednih ostvarenja bh. umjetnica i umjetnika njujorškoj publici omogućio je Amin Kujović, iz ljubavi prema bh. talentu i stvaralaštvu, u želji da dašak svog nekadašnjeg doma donese u novi dom – New York.

 

Rebeka Abdagić nas vizualno izmješta i uvodi u svijet nestvarnosti preciznim i uvjerljivim izrazom kretanja mašte prostorima arhitekture ili prirode. Preciznost i tačnost linije doprinosi uvjerljivom prikazu, opipljivosti vizualnog iskaza. Takvo tehničko savršenstvo pri susretu sa intenzivnim i neočekivanim koloritom gradi neobičen umjetnički iskaz. Jasnoća nestvarnog prizora razlistava slojeve značenja pri suočavanju umjetničke i stvarne istine.

Zamršenost uma je sugerisana stepenicama koje nigdje ne vode, prolazima koji ne znamo gdje vode ili mnoštvom prolaza i puteva. Takvom mučnom raspoloženju doprinosi svedenost kolorita i ponavljanje malog broja intenzivnih boja. Određeni segment prostora je prikazan tačno i precizno, međutim, pažljivo redanje i ponavljanje ploha boje ukazuje na nastavak istog ritma, neizvjesnost i nezavršenost postupka, odnosno unutarnjih kretanja po zadanom taktu. Slike Rebeke Abdagić su vizualne metafore za dubine ljudske podsvijesti, a u svojoj uvjerljivosti pokazuju da su nemoć, strah, neizvjesnost, izgubljenost najveće istine svakodnevnice koju živimo. Ponavljanjem boje ili motiva umjetnica naglašava intenzitet i prisutnost skrivenih i pritajenih dijelova duše.

 

Kolorističko i formalno obilje na platnu Rikarda Druškića donosi fantastičnu viziju svijeta, pri susretu daleke prošlosti i daleke budućnosti. Ljudi-roboti i mitska bića u idiličnom ambijentu prirode i životu svakodnevnice, kao susret nespojivih koncepata i duhovnosti, ostavljaju nas zapitanim o dimenzijama stvarnosti i vidljivosti.

Na nivou tehnike u radovima ovog umjetnika susreće se digitalna tehnologija sa tradicionalnim slikarskim postupcima. Ideje se najprije oblikuju u digitalnom obliku, pa formalni aspekti ovog umjetničkog iskaza uveliko duguju tehnologiji. Mnogostrukost i razlučenost formi ukazuje na namjernost i neskrivenost prikaza, dok raznobojnost, slojevi boje i različite teksture doprinose perceptivnoj složenosti. Jasna arhitektonika slike ostvaruje se paralelnom uslojenosti formi ili rasporedom dijelova oko centralne ose, što ostvaruje ravnotežu među polovinama slike. Uvjerljiv stil izvođenja svijeta koji dijele mitološka bića, roboti i nadrealne vizije, ukazuje na umjetnikovu namjeru da problematizira slojeve identiteta savremenog čovjeka. Suočavanje mitološkog i tehnološkog u radu Rikarda Druškića postavlja pitanje o današnjoj totalnoj strukturi koja definiše naša uvjerenja, tradicije i kosmološka razmišljanja. Nije li tehnologija mitologija današnjice?