Po prvi put u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu svoje radove predstavlja devetnaest umjetnika koji su ujedno profesori i saradnici Okinawa prefekturalnog univerziteta umjetnosti (Okinawa Prefectural University of Arts, 沖縄県立芸術大学) iz Japana. Ova izložba, kojom se zaključuje program 50ALU predstavlja jedinstvenu priliku da se upoznamo sa radovima kolega koji djeluju i rade u najjužnijoj japanskoj prefekturi, Okinawi. Obilježavanje 50. godišnjice ALU Sarajevo predstavljalo je priliku da simbolički povežemo ova dva prostora.
Uprkos geografskoj i kulturološkoj udaljenosti, ALU Sarajevo i OPUA od 2008. sarađuju kroz različite umjetničko-obrazovne projekte. Tako je 2009. godine prof Tanaka Mutsuji, tadašnji dekan posjetio ALU i održao niz predavanja i radionica za naše studente. Potrebno je spomenuti i projekat #Grafika i riječi (Prints and Words, 版と言葉) koji se uspješno realizirao tri puta počevši od 2013. godine, kao i izložbu Drawing Communication (ドローイング・コミュニケーション) na kojoj smo od 2008. godine imali svake godine, osim 2020. kada su obje institucije prešle na online režim nastave radi pandemije prouzrokovane SARS-CoV-2, priliku da predstavimo svoje radove na OPUA-i.
Iste godine kada je uspostavljena Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu, 1972. godine, Okinawa se nakon 27 godina vojne američke administracije vratila pod civilnu upravu japanske vlade. Povratak pod civilnu upravu predstavljao je rezultat višegodišnjih masovnih protesta sindikalnih organizacija, građanskih pokreta i intenzivnih političkih lobiranja za povratak matici. Umjetničku scenu poslijeratnog perioda obilježavaju uvjeti u kojem se Okinawa razvijala paralelno sa Japanom. Ovaj suštinski od Japana drugačiji kontekst bio je oblikovan stranom vojnom upravom domicilnog civilnog stanovništva.
Sa današnje vremenske distance, Fukki (復帰), odnosno povratak domovini, kako se naziva povratak pod civilnu japansku upravu, zanimljiv je iz više razloga.
Kao prvo, Okinawa zbog svoje geografske udaljenosti od centra političke i ekonomske moći glavnog grada irazličitosti, nudi jedinstven pogled na japansko društvo, a za nas posebno zanimljivu japansku savremenu umjetnost. Pitanje koje se postavlja, a koje možemo lako primijeniti i na bosanskohercegovačke prilike jeste šta čini japansku umjetnost japanskom? Odnosno da li nacionalne umjetnosti postoje kao odrazi nacionalnih identiteta? Ako da, kako su te posebnosti iskazane? Da li se granice, fizičke i društvene koje se nastale razvojem društvenih grupa u različitim okolnostima poput Okinawe i Japana odražavaju u umjetnosti?
Ovom se izložbom ne pretendira decizivno odgovoriti na ova složena pitanja. Ipak individualni iskazi ne smiju se reducirati samo na tendencije koje postoje u formiranju kolektivnih identiteta.
Svaki umjetnik i umjetnica koji su prisutni na ovoj izložbi posredstvom svojih radova, održavaju delikatnu ravnotežu između svojih individualnih senzibiliteta i šire društveno političke zbilje unutar koje djeluju.
Iskreno mi je zadovoljstvo što se ovom izložbom zaključuje program 50ALU i nadam se da će prilika za saradnju između naše dvije institucije biti i u budućnosti.
Jasmina Gavrankapetanović-Redžić
Učesnici: 田中睦治TANAKA Mutsuji, 知花均CHIBANA Hitoshi 香川亮KAGAWA Makoto, 髙﨑賀朗TAKASAKI Yoshiro, 阪田清子SAKATA Kiyoko, 喜多祥泰KITA Yoshihiro, 関谷理SEKIYA Osamu, 本村佳奈子MOTOMURA Kanako, 山城司雄YAMASHIRO Morio, 喜屋武千恵KYAN Chie, 上江洲由里UEZU Yuri, 根間智子NEMA Satoko, 宮里秀和MIYASATO Hidekazu, 金城徹KINJO Toru, 屋宜久美子YAGI Kumiko, 平良優季TAIRA Yuki, 坂元蘭SAKAMOTO Ran, 白砂真也Shirasuna Shinya, 上江洲仁美UEZU Hitomi
Koncept izložbe: Jasmina Gavrankapetanović-Redžić
Produkcija: Savjet Galerije ALU UNSA, Asocijacija za japanske studije Sarajevo
Dizajn: Amer Mržljak
Tehnička podrška: Jesenko Bajraktarević
Fotografija: Nedim Šećeragić i Ismar Žalica
Posebna zahvalnost: Tanaka Mutsuji, Chibana Hitoshi, Motomura Kanako, Yoshida Chisato, Iva Simčić, Anja Bogojević, Renata Papišta, Amila Handžić, Sandro Drinovac, Bernard Pavlinović (Triptih), Mirza Redžić
