Javna ustanova „Gradski Muzeji“ Sarajevo (Muzej savremene umjetnosti Ars Aevi) u saradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu organizira izložbu pod nazivom „I Will Return on April 12… / Vratit ću se aprila 12… Ilya Kabakov“ kojom pred publiku donosi istoimenu umjetničku instalaciju i detalje recentnog konzervatorsko – restauratorskog postupka. Postupak su sproveli profesori i studenti Interdisciplinarnog studija konzervacije i restauracije Akademije likovnih umjetnosti i Prirodnomatematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu pod rukovodstvom prof. dr. Ćazima Hadžimejlića. Otvorenje izložbe bit će upriličeno 3. aprila 2024. godine, 14:00h u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti, Obala Maka Dizdara 3.
Ovaj složeni konzervatorsko-restauratorski postupak podrazumijevao je uklanjanje površinskih nečistoća sa lica i naličja djela, ponovno fiksiranje ljepljivih traka koje nose boju, kao i zamjena olabavljenih ljepljivih traka s poleđine, te reintegracija nedostajućih dijelova i boje. Rad je restauriran za potrebe izlaganja na retrospektivnoj izložbi djela Ilye i Emilie Kabakova koju organizira Fondazione Querini Stampalija (kustosica Chiara Bertola) u okviru ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala.
Ilya Kabakov (1933-2023) donirao je umjetničku instalaciju „I Will Return on April 12… / Vratit ću se aprila 12…“ Projektu kulture „Sarajevo 2000“ (kasnije Ars Aevi) 1997. godine posredovanjem kustosice Chiare Bertole (te Fondacija Bavilacqua La Masa i Querini Stampalija). „Vratit ću se aprila 12…“ u vlasništvu Muzeja savremene umjetnosti u Sarajevu treća je verzija ovoga rada i predstavljena je na izložbi „Umjetnici za Sarajevo“, Palazzo Fondazione Querini Stampalia u Veneciji.
Značenje, naracija, dinamika instalacije Ilye Kabakova odvija se u pomno kreiranom odnosu i poziciji vizualnog repertoara koji ju čini – dirigentski pult sa listom bijelog papira na kojem je crnim kurzivom ispisana poruka „Vratit ću se aprila 12…“ posmatrača uvodi u prizor, gdje se na pod postavljenoj romantičnoj slici oblaka i nebeskog plavetnila suprostavlja realistični „aranžman“ trošnih, odjevnih predmeta ljudske svakodnevnice – sako, košulja, čarape, cipele uredno složeni na jednako trošnoj stolici. Ovako postavljeni elementi oivičeni su segmentnim stubićima koje povezuje konopac. Umjetnik ovom tankom linijom definira prostor instalacije koju se može razumjeti kao autobiografsku crticu o nestajanju iz stvarnosti (sovjetske Rusije). Prizor je prožet osjećanjem usamljenosti i nostalgije koja je naglašena obećanjem iz naslova rada; „…vratit ću se…“.
Ilya Kabakov rođen je u Dnjepropetrovskom, u Sovjetskom Savezu, 1933. godine, a umro je u New Yorku 2023. godine. Studirao je na umjetničkoj akademiji VA Surikov u Moskvi. Nedugo po migriranju na Zapad (Pariz, potom New York) 1987. godine, upoznao je Emiliju Lekach s kojom zajednički stvara od 1988. godine. Jedan je od najvažnijih konceptualnih umjetnika porijeklom iz Rusije. Njegova umjetnička inovacija je forma totalne instalacije u kojima se sjećanja, utopijske, sanjarske vizije prepliću sa naturalističkim prikazima sovjetske stvarnosti. Djela Ilye Kabakova, rana slikarska, a potom i instalacije koje su ga učinile slavnim imaju narativan karakter. Stilske odlike njegovog rada kreću se između realizma i naturalizma. Kabakov se zanima za ljudsku usamljenost, a posebno građanina pod okolnostima Sovjetskog režima.
