Započevši predavanje sa estetičarem Dankom Grlićem te njegovim pominjanjem Hegela i nastupanja kraja estetike, dr Neimarlija je pred okupljenim profesorima i studentima govorila o nastanku teorija pojedinih umjetnosti, odnosno o nastojanju da se nakon Hegelovog načina filozofiranja ustanove različiti empirijski pristupi umjetnosti. Primjećuje se razlaz pojmova lijepog i umjetničkog u novijoj estetici, te da umjetnička produkcija više ne može biti objašnjena klasičnim konceptom lijepoga.
Moderna umjetnost više nije vezana za klasičan način filozofiranja, objasnila je dr Neimarlija, te se u takvim okolnostima umjetnost više ne referira na prirodu, nego se okreće društvu, u njegovoj dinamici i heterogenosti. Umjetnost više nije mjerodavna za neumjetničke tehnike i operativna ponašanja, kako je to bila u prošlosti, te dolazi do preokreta – kvantitet i masovnost vrše prevrednovanje svih vrijednosti. Dr Neimarlija dodaje:
„Put do moderne umjetnosti postaje mnogo teži, ona teži intelektualizmu i mi moramo imati značajno obrazovanje i odgoj da bismo došli na put prave umjetnosti.“
Publika je zatim mogla čuti i vizuelno pogledati istaknuta „rješenja“ moderne umjetnosti, kako umjetnost u tehnološkom dobu (Carlo Argan) mijenja svoje biće: tehnika kolaža, automatizam u nadrealizmu, kao i vraćanja na ritualno porijeklo same umjetnosti u vajarstvu, te konstruktivističkog definisanja umjetničkog rada kao projektovanja (Bauhausova škola). Objasnivši krizu reprezentacije, kako sa filozofskog aspekta, tako i na području umjetničke produkcije, dr Neimarlija je ukazala na autoreferencijalni karakter moderne umjetnosti, na njenu „teoretičnost“ i postavljanje pitanja: „Zašto sam umjetnost?“. Naposlijetku je predstavila različita stanovišta kada je riječ o komunikativnoj prirodi moderne umjetnosti, otvorivši bogatu diskusiju na temu: Da li je današnja umjetnost nekomunikativna ili je tek sa XX stoljećem uistinu otkrivena komunikativna dimenzija umjetnosti?.
Dr Neimarlija je viša asistentica za oblast Estetika na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, Dva puta je nagrađena „Zlatnom značkom Univerziteta u Sarajevu“ (2009. i 2011.), „Plaketom Filozofskog fakulteta u Sarajevu“ (2009.), proglašena za najbolju studenticu u kategoriji izuzetno nadarenih studenata/ica stipendiranih iz fonda „Suada Dilberović“, te je primila i počasno priznanje fondacije “Karim Zaimović” (2008.). Pohađala je program Pedagoškog obrazovanja nastavnika na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu (2011./12.), kao i program obuke mlađeg akademskog osoblja na Univerzitetu u Sarajevu – TRAIN (2013.). Jedna od osnivača Udruženja dobitnika Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu, te potpredsjednica u periodu od 2013. do 2016. godine; članica Udruženja za promicanje kulture i mišljenja Sofia od 2019. godine; jedna od osnivača, te članica uređivačkog odbora Naučno-popularnog časopisa Udruženja Sofia – „A priori“.
Predavanje je održano u organizaciji Udruženja za promovisanje kulture i mišljenja Sofia u saradnji sa Filozofskim fakultetom Banja Luka.